Individualnost – put prema ispunjenju životne svrhe

Postani najbolja verzija sebe.

Zvuči kao već otrcana fraza, ne obraćamo preveliku pažnju na njeno značenje, ali meni je lično promijenila pogled na svijet. Od malih nogu roditelji nas savjetuju da budemo dobri, da poštujemo druge ljude, da dijelimo svoje igračke sa prijateljima, da imamo dobre ocjene u školi, da nađemo posao. Već jako mali počinjemo da se upoznajemo sa nekim zadanim normama društva, i u međuvremenu se toliko naviknemo na njih da se poslije jednostavno ne pitamo tko smo mi i šta mi to zaista želimo? Drugim riječima, koja je naša životna svrha?

U najranijim fazama života još uvijek nemamo jasno definisanu sliku sebe. Mišljenje kakvo ćemo imati o sebi gradimo isključivo na temelju onoga kako nas okolina percipira. I to je u potpunosti uredu. Djeca u toj dobi nemaju razvijen ego koji bi im pomogao u kreiranju njihove slobodne volje, a prvenstveno u kreiranju njihove individualnosti.

No, ono što je mene oduvijek zanimalo jeste zašto odrasle osobe dopuštaju da im okolina kreira njihovu stvarnost, i da im ta ista okolina ometa slobodno izražavanje? U kojem periodu života ljudi jednostavno prestanu da razmišljaju o svojim željama, o svojim snovima, o svom vlastitom JA? Da li se to dešava u istom periodu kada shvate da nedostatak individualnosti prouzrokuje nedostatak osjećaja odgovornosti? Da li je to ljudima potrebno kako bi prebacili krivicu na određene vanjske faktore a ne na vlastitu ličnost? Nažalost, mislim da je suština upravo u tome. Sa jedne strane postoje ljudi koji ne žive svoje snove već nečije druge pa i ne razmišljaju previše o vlastitoj svrsi. Sa druge strane postoje ljudi koji niti žive svoje, niti snove drugih ljudi, pa im je okolina kriva jer oni nisu uspjeli postati osobe kakve su htjeli da budu.

Vrijeme u kojem živimo nameće mišljenja da su drugi uspjeli jer su imali dobru startnu poziciju, te da plodove svog uspjeha treba da dijele sa drugim ljudima koji nisu uspjeli. Koliko je ispravno smatrati da neko drugi nije sposoban? Naravno, ovdje ne mislim na osobe koje imaju stvarne psihofizičke smetnje u svom razvoju. Da li je uredu misliti da nisi dovoljno sposoban za nešto, pomiriti se s tim, i tražiti da neko drugi ko je uspio, dijeli s tobom svoj uspjeh? Zar je toliko lakše reći samom sebi da si nesposoban, nego pokrenuti se, postaviti sebi nekoliko ključnih pitanja i raditi na svom uspjehu?

Samo oni ljudi koji su dovoljno ludi da misle kako mogu promijeniti svijet, su upravo oni koji to na kraju i učine, rekao je Steve Jobs. Budite ludi, radite na svom ličnom razvoju, mijenjajte svoj svijet, jer niko drugi nije dužan da to učini umjesto vas. Preuzmite odgovornost za svoj život, ne čekajte da neko drugi nešto učini. Sad je pravo vrijeme za mijenjanje ustaljenih obrazaca ponašanja koji uvijek vode ka istom rezultatu. Shauna Shapiro kaže “What you practice grows stronger”, a ja pitam “Šta vježbate svakodnevno?”

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close